Optičke tehnike multipleksiranja i njihov brak za na čipu: pregled

Tehnike optičkih multipleksiranja i njihov brak za čip iKomunikacija optičke vlakne: pregled

Optičke tehnike multipleksiranja je hitna tema istraživanja, a učenjaci širom svijeta provode dubinsko istraživanje u ovoj oblasti. Tijekom godina, mnogim multipleks tehnologijama poput divizije talasne dužine (WDM), multipleksiranje divizije moda (MDM), multipleksiranje prostora (SDM), multipleksiranje polarizacije (PDM) i orbitalni kutni momentum multipleksiranje (OAMM). Tehnologija divizije talasne dužine (WDM) omogućava dva ili više optičkih signala različitih talasnih duljina da se istovremeno prenose kroz jednu vlakna, čineći potpunu upotrebu malog karakteristika gubitaka u velikom rasponu talasa. Teorija je prvo predložila Delange 1970. godine, a tek je počela osnovna istraživanja WDM tehnologije koja se fokusirala na primjenu komunikacijskih mreža. Od tada, sa kontinuiranim razvojemOptička vlakna, Izvor svetlosti, fotodetektorI druga polja, ubrzala je i istraživanje ljudi WDM tehnologije. Prednost višestrukih prenosa (PDM) je da se količina mjenjača signala može pomnožiti, jer se dva neovisna signala mogu distribuirati na pravonalnom položaju polarizacije iste zrake svjetlosti, a dva kanala polarizacije su razdvojeni i samostalno identificirani na kraju prijema.

Kako se potražnja za većim stopama podataka i dalje raste, posljednji stepen slobode multipleksa, razmak je intenzivno proučavan u proteklom desetljeću. Među njima je višestruko divizion modu (MDM) uglavnom generiraju n odašiljači, koji realizira implementator prostornog načina. Konačno, signal koji podržava prostornog načina prenosi se na vlakno nisko režim. Tijekom širenja signala, svi načini na istoj talasnoj dužini tretiraju se kao jedinicu super kanala višestrukog razvodnog divizije (SDM), tj. Oni su pojačani, atenuirani i dodani istovremeno, bez mogućnosti postizanja zasebne obrade načina rada. U MDM-u različite prostorne konture (to su različiti oblici) obrasca dodijeljeni su različitim kanalima. Na primjer, kanal se šalje preko laserskog snopa koji je oblikovan poput trokuta, kvadrata ili kruga. Oblici koje koristi MDM u stvarnim aplikacijama su složeniji i imaju jedinstvene matematičke i fizičke karakteristike. Ova tehnologija je vjerojatno najpoznatiji proboj u prenosu optičkog prenosa vlakana od 1980-ih. MDM tehnologija pruža novu strategiju za implementaciju više kanala i povećati kapacitet veze pomoću pojedinačnog nosača talasne dužine. Orbitalni kutni trenutak (oam) je fizička karakteristika elektromagnetskih valova u kojima je put za širenje određena spiralnom fazom valfront. Budući da se ova značajka može koristiti za uspostavljanje više zasebnih kanala, bežični orbitalni kutni multipleksiranje momenta (OAMM) može učinkovito povećati brzinu prijenosa u prijenosnicima visokim do točki (kao što su bežični backhaul ili naprijed).